Svako ima svog skrbnika, da mu pomogne u teškom danu
Nešto, kao melem, da se stavi na ranu.
Da mu šapnem da klizne, bježi i sakrije se
Znaš Brano, taj savjet.. Gdje se napit.
A među Srbima nema ništa novo, osim kuge
Virus baze, ovaj, koji nam čast…
To ti nije vijest, smijao si se svim čudima
Vjerovao je samo nebu, ne ljudima.
Uređujem biblioteku, u Krcedinu, tu su tvoje knjige…
Sjećanja se slažu, a sjećanja se sama roje…
Na slici čuvaš moju Janu, ima i druge djece u blizini
Dvorište puno, kiša lije, a nebo jeca…
Voljeli smo stalno vikati, što čini Graja
Tamburaške žice su sniježne, bol domovine…
Bili smo na našoj strani, a stolovi izdaleka
Kad smo pili u Kosmaju, mi sa prepreka…
Sad čelo vrta, dolaze pucati u svoje prangias
Ne ludim… Srbi su… Volim ih…
Odavno nemam stih, brojim da ćeš šapnuti riječju
Da opet gorim s neba, usrećiš djecu.
Svatko ima svog skrbnika, da prestane lov od zabrane,
Mika trči na štalu, a srce plemena brane.
