Image (8)

Марија Таушанска Анастасовска: БОИТЕ НА ТАТКОВИНАТА

Белата боја  е за чистотата

и душата нејзина,

а сината за небото бескрајно

што се огледа во езерската ширина.

Зелената е за плодните полиња

и шумите борови и дабови,

а кафената е за земјата

што не храни и чува со векови.

Аловата е за јунаците

што родината ги дала,

а црната за годините на ропството

и борбата за слободата сонувана.

Жолтата е за сонцето сјајно

што не грее и живот ни дава,

а сребрената и златната боја

се за книгите во кои приказната нејзина е запишана

и со крвта на поколенијата запечатена.

Image (7)

Viktor Radun Teon (Vojvodina, Srbija): O mržnji i besu

Tamo gde je mržnja, naše biće je rascepljeno, izbačeno iz ravnoteže. Mržnja vremenom prerasta u bes. Mržnja je zakasnela reakcija, pobuna našeg istinskog bića na neku povredu ili nepravdu, na nešto neuzvraćeno ili nezadovoljeno. Mržnja proishodi iz neznanja ili neuviđanja veza između stvari, događaja ili ličnosti. Mržnja je način na koji se naše biće čisti. Ona je proizvod nagomilane energije, koja nije našla način da se usmeri, energije koja je zaglavljena negde. Sa drugog aspekta, ona je neprihvaćeni, neprepoznati ili odbačeni deo našeg Ja, koji smo potisnuli u nesvesno i koji je tako postao odvojen od nas i vremenom se razvio u osećaj nad kojim nemamo kontrolu. Drugim rečima, odvojio se od naše svesti i tako vlada nad nama. Pogledajte kako izgleda besan čovek ili onaj koji mrzi. To je čovek koji je “van sebe”, a tako i kažemo za nekog kojim je ovladao bes. Ali, treba da uočimo nešto veoma bitno. Ako smo ga odbacili od sebe to znači da ga zapravo nismo prihvatili kao deo sebe. To u suštini znači da ga “ne volimo”. To je isti mehanizam kao kad dete u detinjstvu odbaci roditelj i onda se dete oseća nevoljeno, ili partner odbačen od svoje partnerke u odnosu, iz čega nastaje mržnja i potom bes. Neophodno je da mržnja ili bes pronađu neki kanal kojim će izbiti, izaći napolje, ispoljiti se, poput lave koja eksplodira iz vulkana. Kada oslobodimo taj višak nagomilane energije odmah i mržnja popušta u intenzitetu. Ali to je samo kratkotrajno rešenje. Jedino rešenje kojim možemo “savladati” mržnju jeste spoznaja. To znači da treba da se suočimo sa mržnjom, analiziramo je, da pronađemo njen izvor i otkrijemo koji je prvi događaj koji je poslužio kao okidač i pokrenuo proces mržnje. Kada pronađemo taj izvor fokusirajmo se na njega, osvestimo ga i konačno integrišimo u sebe. Kada ga potpuno integrišemo, odvojeni deo će se vratiti nama i osetićemo transformaciju energije u ushićenje i ljubav.

Image (6)

Radovan Vlahović (Vojvodina, Srbija): GUMENE LOPTICE

Moj pokojni prijatelj Jovan

priča mi Tanja njegova

supruga

Kad se teško razboleo

i kad više nije smeo

da puši

Kad se morao zauvek

oprostiti sa duvanom

nije znao šta će sa rukama

I zato je uzeo dve gumene

loptice i igrao se sa njima

Pre neko veče Tanja mi

na dar ponudi Jovanove

loptice

Ostavi kažem pokušaću

da ruke zaposlim na drugi

način

I evo, uporno ih držim

i pletem prstima

po tastaturi

Image (5)

Labud N. Lončar (Crna Gora): IZ KOLIJEVKE

Iz kolijevke davno

Čelom omeđih

Sebe i Kosmos

Tražeći Liniju što polovi Javu i San

 

Liniju tanku i malu-

Granicu Vječnosti i Druma

 

I čelo postade temelj

A nebeske širine meta

Koraknuh po Nebu

U  meni zapjeva Drum

 

 

Iz kolijevke davno

Čelom omeđih

Sebe i Tebe,

Spojih na Drumu

Javu i San

Nebom potpisah snove-

Visoko gore

Na licu Vječnosti

Gdje spavaju Nada, Ljubav i Vjera

I gdje tihuje Bol

 

Širokim, djetinjim, osmijehom

Na širokom Drumu

Čelom omeđih

Sebe i Tebe-

Visoko gore dokle samo dolaze ptice

Što imena nam govore

I gdje tihuje Bol!

Image (4)

Miodrag Jakšić (Srbija): NEBO BRANI CRNCEVIĆ

Svako ima svog skrbnika, da mu pomogne u teškom danu

Nešto, kao melem, da se stavi na ranu.

Da mu šapnem da klizne, bježi i sakrije se

Znaš Brano, taj savjet.. Gdje se napit.

A među Srbima nema ništa novo, osim kuge

Virus baze, ovaj, koji nam čast…

To ti nije vijest, smijao si se svim čudima

Vjerovao je samo nebu, ne ljudima.

Uređujem biblioteku, u Krcedinu, tu su tvoje knjige…

Sjećanja se slažu, a sjećanja se sama roje…

Na slici čuvaš moju Janu, ima i druge djece u blizini

Dvorište puno, kiša lije, a nebo jeca…

Voljeli smo stalno vikati, što čini Graja

Tamburaške žice su sniježne, bol domovine…

Bili smo na našoj strani, a stolovi izdaleka

Kad smo pili u Kosmaju, mi sa prepreka…

Sad čelo vrta, dolaze pucati u svoje prangias

Ne ludim… Srbi su… Volim ih…

Odavno nemam stih, brojim da ćeš šapnuti riječju

Da opet gorim s neba, usrećiš djecu.

Svatko ima svog skrbnika, da prestane lov od zabrane,

Mika trči na štalu, a srce plemena brane.

Image (3)

Јасмина Малешевић (Србија): ЈЕЗИК СВИХ СВЕТОВА

Баци срце у точак племенитости

Твоје мисли постаће брашно

Од ког се прави хлеб

Рекла ми је мајка

Бићу хлеб а не твоја кћи

Питала сам жалосно

Бићеш хлеб а хлеб је душа

Која говори

Језиком свих светова

Речима топлим и благим

Хранићеш љубав

Која верује у Бога

И само Богу верује

Баци огањ у точак праведности

Твоје речи постаће грожђе

Од ког се прави вино

Рекао ми је отац

Бићу вино а не твоја кћи

Питала сам жалосно

Бићеш вино а вино је крв

Која говори

Капљама вечне истине

Уснама топлим и благим

Љубићеш љубав

Која верује у Бога

И само Богу верује

Image (2)

Владимир Мартиновски: ЗВУЧНА БУНА

На гитарата ù пукна жица

(А не беше на сред луда песна)

Пукна сама без најавна шпица

Како балон подбуцнат со шестар

 

Па кавалот падна ко пресечен даб

А никој не го турна ни ветер дувна

Офнав ко човек кому му вадат заб

(Оти ми беше дар долго чуван)

Кога и тамбурата остана без струна

Помислив можеби ни даваат знаци

Дека долго никој не свирел на нив

Ја сфатив тогаш нивната звучна буна

Ко што бунар од кој не се пие секнува

Така гитара на која не се свири шекнува

unnamed (2)

Љубинка Мијал Донева: ШТО НЕ ЈАДЕ ИВАН

Кога го молат овошје да јаде

налутено тој вели:

-Овој јас  овошје не јаде,

кајсијата и праската

на сонце му личат

а сонцето пече

ако в уста го ставиш

јазикот што ќе рече!?

Што сака да јаде

Дајте шпагети

или барем паштети

сакам „мускулети“!

-Паштети, вегети и шпагети

не се Иван за „мускулети“!

Кога десерти сака

најпрвин тој сладолед бара

-Сладолед -вели,  секогаш да има

па нека е и зима!

Ама опасно е Иван

сладоледот може

да ти влезе в меше!

Ама тето мила,

па нели тоа штосот беше!

unnamed (1)

Ибраим Џемаил (Македонија-Германија): ТАНЦОТ НА БОЛКАТА

Тајната на твоето срце не чувај ја за себе, пријателе!

Рабиндранат Тагоре

Раздробени времиња

Во бездна од темница

Рика и танцуваат

Меѓу борјето на дланка

Еј вие болки

На патешествие

Зариени во дното

На мојата чест

 

Примете АМАНЕТ

Пријатели мои

Раскажете за болката

Распарчена

По патот на луната

Image

Трајче Кацаров: РЕД

Во куќата на нана Блажа

можевме да влеземе

откако ќе ги соблечевме чевлите.

По дворот  на нана Блажа

се движевме само

во влечките  стокмени

од старите чевли.

Го почитувавме редот на Нана Блажа

и стравот од капутот

што и во лето одеше по дедо

и дигаше прав по куќата.

А кога умре,

ах, кога умре нана Блажа,

сфативме  дека  остана

не одговорено прашањето:

„Какви обувки

треба да имаме на нозете

кога ќе стигнеме

пред небесните порти?“